Uz nogomet, vjerojatno najpopularniji sport u Republici Hrvatskoj te naš najtrofejniji sport u povijesti je rukomet. Najčešće ga pratimo na početku svake kalendarske godine jer se u siječnju izmjenično svake godine održavaju Svjetsko i Europsko prvenstvo, a naša je reprezentacija stalni sudionik istih. Kao što je to slučaj i svake 4 godine, ove 2020. održat će se i Olimpijske igre gdje će Hrvatska pokušati izboriti nastup kroz kvalifikacijski turnir pa tako postoji realna šansa da ostvarimo nastup na još jednom velikom natjecanju i povećamo već ionako ogroman broj odličja u tom sportu. Puno je ljubitelja ovog sporta, ne samo u našoj državi, već u cijeloj Europi, a zadnjih godina ljubav se širi i cijelim svijetom. No, koliko od nas je zapravo upoznato s ranim početkom ovog sporta i kako je nastao?
Hazena
Hazena je češka riječ za rukomet i smatra se začetkom ovog sporta. Ova igra nastala je 1905. godine u Češkoj, točnije u Pragu i igrala se na otvorenom prostoru s ne tako kvalitetno osmišljenim loptama kakve se koriste u današnje doba. igra je brzo postala popularna i počela se širiti Europom, a u Hrvatsku je došla u dvadesetim godinama prošlog stoljeća. Kod nas je odmah dobila naziv rukomet jer se činio prikladnijim, a oduvijek je poznato da Hrvati teže imati svoje jedinstvene nazive za sve. Rukomet su u našu zemlju donijeli ponajviše studenti iz Osijeka i Vukovara koji su studirali u gradovima kao Prag i Brno. Nakon što su se osnovna pravila usvojila i udomaćila, osnovan je i prvi klub u Brodu na Savi, a nakon njega kroz godine i mnogi drugi. Prvo su se igrale samo prijateljske utakmice, ali sve većom popularizacijom sporta došlo je do želje i potrebe da se osnuje i domaće prvenstvo. Kroz godine pravila ove igre su se usavršavala, a u pedesetim godinama neka pravila su promijenjena i sport je počeo ličiti na ovakav kakav imamo i danas.
Reprezentativni rukomet
Rukomet je kao reprezentativni sport na Olimpijskim igrama debitirao 1936. godine u Berlinu, još uvijek se igrajući vani. U sljedećih par desetljeća, u skandinavskim zemljama počeo se igrati na zatvorenom i razina popularnosti koja se postigla tada u potpunosti je istisnula rukomet s vanjskih terena i prebacila ga u dvorane. Nakon Olimpijskih igara 1936. godine, rukometa nije bilo na Igrama punih 36 godina da bi se na kraju vratio na veliku scenu na Olimpijskim igrama u Münchenu 1972. godine. Rukomet za žene debitirao je na idućim Olimpijskim igrama, 1976. godine u Montrealu. Zbog svoje velike popularnosti u regijama diljem Europe, Europljani su vrlo brzo postali dominantna sila u ovom sportu. IHF, odnosno Svjetska rukometna organizacija, organizirala je prvo Svjetsko prvenstvo 1938. godine koje se nadalje održavalo svake četiri (ponekad tri) godine. To je bilo tako do 1995. godine i Svjetskog prvenstva u Islandu nakon kojeg je donesena odluka da će se održavati svake dvije godine. Ženska Svjetska prvenstva održavaju se od 1957. godine. Također, danas IHF organizira i juniorska muška i ženska prvenstva, a rukomet je na svom vrhuncu. U svijetu trenutno postoji više od 170 država članica organizacije, oko 800 tisuća ekipa i preko 19 milijuna igrača i igračica.
Hrvatski reprezentativni uspjesi
Početkom svakog velikog natjecanja u Hrvatskoj se rado prisjećamo naše prve zlatne medalje u rukometu koja je bila osvojena 1996. godina na Olimpijskim igrama. Od osamostaljenja, to je bila prva hrvatska zlatna medalja općenito u svim sportovima na Olimpijskim igrama i zauvijek će ostati zapamćena kao takva. Da će ta zlatna generacija biti nešto posebno, dobili smo naznake na Mediteranskim igrama 1993. godine gdje su naši rukometaši također osvojili zlato. Godinu kasnije, 1994., očekivanja su opravdana kada je osvojena brončana medalja na Europskom prvenstvu, a 1995. i srebro na Svjetskom. U tako sjajnoj atmosferi dočekane su i te Olimpijske igre 1996. koje su ušle u našu modernu povijest. U periodu od 1996. do 2003., u Hrvatskoj se potpuno zaboravilo na rukomet, bez ikakvih medalja na velikim natjecanjima i dosta nesretnim igrama jedinu nadu u naš rukomet održavale su obrane zlata na Mediteranskim igrama 1997. i 2001. godine.
Tada je došla ta 2003. godina i Svjetsko prvenstvo u Portugalu koje je oživilo sjećanja na 1996. Neki novi klinci predvođeni izbornikom Linom Červarom, nakon prve izgubljene utakmice i dodijeljenog statusa autsajdera, došli su do prve hrvatske zlatne medalje na Svjetskom prvenstvu. Naša najbolja rukometna generacija, predvođena najboljim igračem u povijesti sporta – Ivanom Balićem, godinu dana kasnije osvojila je i naše drugo zlato na Olimpijskim igrama i popularnost ovog sporta u Hrvatskoj podigla u nebesa.
U periodu od 2005. godine pa do danas, Hrvatska nije uspjela osvojiti niti jednu zlatnu medalju na Olimpijskim igrama te Svjetskim i Europskim prvenstvima. Zlatom se opet okitila tek na Mediteranskim igrama 2018. godine. Iako nije bilo novih zlatnih odličja, reprezentacija je bila daleko od neuspješne. U spomenutom periodu Hrvatska je osvojila 7 srebrnih i 4 brončane medalje. Posljednje osvojeno odličje je ono osvojeno upravo ove godine i radi se o srebru na Europskom prvenstvu gdje je Hrvatska bila na korak do osvajanja jedinog zlata koje joj nedostaje – zlata na Europskim prvenstvima.
Rukometna reprezentacija ne bi ostvarila toliko uspjeha da je nisu vodili neki od najboljih igrača na svijetu. Kroz povijest naši reprezentativci osvajali su razna individualna priznanja od kojih je najviše osvojio Ivano Balić koji je više puta okarakteriziran kao najbolji igrač u povijesti rukometa, a bio je i proglašen za najboljeg igrača svijeta od strane IHF-a 2003. i 2006. godine. Tim priznanjem može se pohvaliti samo još jedan naš igrač, a to je Domagoj Duvnjak koji ga je dobio 2013. godine. Uz ova ogromna priznanja, vrijedi istaknuti kako postoji već jedna duga tradicija svrstavanja jednog ili više naših igrača u najbolju momčad gotovo svakog velikog prvenstva. Također, Patrik Ćavar, Mirza Džomba i Ivano Balić osvajali su nagrade i za najboljeg strijelca na Europskim prvenstvima i Olimpijskim igrama.
Kao što smo imali prilike nedavno vidjeti, hrvatski rukomet još uvijek je u samom europskom, a time i svjetskom vrhu i njegova povijest još uvijek se ispisuje i ispisivat će se narednih godina. U jednom možemo biti složni: voljeli rukomet ili ne, mora se priznati da je upravo on pružio Hrvatskoj najviše veselja, odličja i lijepih trenutaka te je teško očekivati da ćemo u skorije vrijeme imati ekipni sport čiji će uspjesi nadmašiti one ostvarene od strane naših rukometaša.